Upale dišnih putova kod djece vrtićke dobi

Upale dišnih putova u dječjim kolektivima

Bez obzira na stupanj ekonomskog razvoja određenog društva, boravak u dječjim kolektivima nedvojbeno je povezan s povećanom učestalosti infektivnih bolesti. A kako bi se uspostavio nadzor nad tim bolestima, koje su univerzalna pojava, valja upoznati njihove osnovne uzročnike. U našoj zemlji se bilježi povećana učestalost akutnih respiratornih infekcija (virusnih i bakterijskih), a u pojedinim sredinama i u određenim razdobljima teškoće stvaraju i crijevne infektivne bolesti, kožne infekcije te intestinalne parazitarne bolesti. Akutne respiratorne bolesti vodeći su problem u predškolskim ustanovama, kako u nas tako i u svijetu, pa im treba posvetiti osobitu pozornost.

Nakon što dijete krene u predškolsku ustanovu, uobičajeno se javljaju gotovo neprekidno curenje iz nosa i kašalj. Iscjedak može biti vodenast ili gust – bistar ili obojen. Kašalj je obično produktivan (vlažan) i javlja se zbog cijeđenja sekreta niz stražnju stjenku ždrijela u dušnik i bronhe. Uz gornje dišne putove, infekcija dijelom zahvaća i sluznicu dušnika i bronha. Opće stanje djeteta većinom je dobro, nema povišenu temperaturu, a nisu previše poremećeni ni san ni hranjenje. U toj fazi bolesti riječ je o bakterijskoj infekciji gornjih dišnih putova, a u brisu nosa ili ždrijela mogu se pronaći sljedeće bakterije: hemofilus influence (Haemophilus influenzae), pneumokok (Streptococcus pneumoniae), branhamela kataralis (Branchamella catarrhalis) i zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus). One se javljaju zbog specifična nedostatka protutijela, koja nas brane od bakterija koje imaju kapsulu. Naime, još nezreo imunološki sustav ne stvara dovoljnu količinu protutijela koja djeluju tako da se vežu na ovojnicu bakterije i razore je. Prosječno se tek nakon pete godine života stvara dovoljna količina protutijela koji mogu pružiti zaštitu. I upravo je to razlog zašto su sva mlađa predškolska djeca osjetljiva na te bakterije, neizbježne u kolektivima u kojima boravi veći broj djece iste dobi.

Još prije desetak godina pedijatri su redovito preporučivali briseve i propisivali antibiotsku terapiju kako bi izliječili bolesnu djecu i spriječili širenje zaraze. No, s vremenom se takva strategija pokazala neuspješnom. Naime, ubrzo nakon završetka antibiotske terapije dijete se u kolektivu ponovno zarazi, pa se došlo do spoznaje da, unatoč učestalim uzimanjima antibiotika, izostaje očekivani učinak. Ne samo da je dokazana neučinkovitost takvog pristupa, nego su zabilježene i potencijalno opasne i štetne posljedice. Uz to što djeluju na bakterije koje uzrokuju upalu dišnih putova, antibiotici, naime, remete bakterijsku floru u crijevu. U posljednje vrijeme raste spoznaja o važnosti normalne bakterijske flore crijeva u razvoju imunog sustava i potencijalnoj ulozi u nastanku alergijskih i autoimunih bolesti. Učestalim izlaganjem antibioticima pojedine bakterije, pak, postaju otporne na njihovo djelovanje. Tu se posebno ističe pneumokok, koji vrlo brzo postaje otporan na sve antibiotike. Dogodi li se teža upala uzrokovana takvim sojem (gnojna upala uha, upala pluća, upala moždanih ovojnica ili sepsa), učinkovito liječenje postaje nemoguće. Za liječenje gnojnih upala nosne šupljine u praksi se često koriste antibiotske kapi za nos. Struka je, pak, dokazala da na taj način nije moguće izliječiti gnojnu upalu sluznice nosa i susjednih šupljina (sinusa). Kapi jednostavno ne dopiru u sve kutke nosne šupljine i najčešće samo skliznu po dnu nosne šupljine straga u ždrijelo. To je idealna situacija za nastanak rezistencije (otpornosti) bakterija na antibiotike. Još je gore u slučaju da se koristi kombinacija kortikosteroida i antibiotika u obliku kapi za nos. Naime, većinu ukapanog sadržaja dijete proguta (iscijedi se straga u grlo), pa se može očekivati i sistemsko djelovanje kortikosteroida (smanjenje otpornosti na infekciju).

Branhamela i zlatni stafilokok iznimno rijetko uzrokuju teže infekcije dišnih putova i nije ih potrebno liječiti. Kad je riječ o hemofilusu i pneumokoku, treba znati da među tim bakterijama postoje opasniji (agresivniji) sojevi koji mnogo češće izazivaju komplikacije u djece (upale uha, upalu pluća, sepsu i sl.). Protiv agresivnih sojeva hemofilusa (tzv. tip B sojevi) sva se djeca cijepe već u dobi od dva mjeseca i do 18 mjeseci starosti prime četiri doze cjepiva. Otkako je ta mjera uvedena u Hrvatskoj, nije bilo smrtonosnih infekcija uzrokovanih tom skupinom hemofilusa influence. I među pneumokokima postoje agresivni sojevi. U nas još nije u redovitoj primjeni cjepivo protiv sedam najagresivnijih sojeva koje se primjenjuje po istom rasporedu kao i cjepivo protiv hemofilusa influence tipa B (Hib). Za nešto stariju djecu (nakon dvije godine starosti) učinkovito je cjepivo koje štiti protiv 23 soja pneumokoka. Primjenjuje se samo u jednoj dozi i znatno je jeftinije od cjepiva koje se daje u dojenačkoj dobi. Postoje i cjepiva u obliku kapi ili praha. Ona sadrže razmrvljene bakterije i tako potiču stvaranje protutijela. Problem je što je njihova djelotvornost znatno manja od cjepiva koja se primjenjuju u obliku injekcija, a povoljan učinak može se očekivati tek kod trogodišnjaka (do te dobi ne izazivaju stvaranje zaštitnih razina protutijela).

No, postavlja se pitanje – kako smanjiti učestalost i težinu upala dišnih putova? Prije svega valja osigurati optimalne uvjete kako bi prirodni mehanizmi odbrane bili što učinkovitiji. Optimalna prehrana (zdrava i raznovrsna), tjelesna aktivnost i boravak na svježem zraku svakako će pridonijeti učinkovitijoj kontroli infekcije. Uz to, treba redovito odstranjivati gnojni iscjedak iz nosa (ispiranjem nosa fiziološkom otopinom pomoću spreja i ispuhivanjem). Katkad je korisno primijeniti 2-postotnu otopinu kuhinjske soli umjesto fiziološke otopine (0,9%). Dvije žlice od 5 ml napunjene razom kuhinjskom (ili morskom) soli treba otopiti u 0,5 l vode. Prokuhavanje nije potrebno. Ta će otopina usporiti razmnožavanje bakterija i omogućiti organizmu uspješniji nadzor nad infekcijom. Kod djece s alergijskim rinitisom (hunjavicom) tegobe će biti manje izražene.

Uz tegobe s dugotrajnim curenjem nosa i kašljanjem, djeca u predškolskoj ustanovi dva-tri puta mjesečno dobiju povišenu tjelesnu temperaturu. Najčešće je riječ o različitim virusnim infekcijama koje “prolaze” kroz skupinu svakih sedam do deset dana. Upravo je to razlog zašto kod djece koja pohađaju kolektiv najčešće susrećemo tzv. miješane infekcije (virusne i bakterijske). U tom slučaju dijete svakako treba odvesti pedijatru koji će procijeniti je li vrućica uzrokovana virusom ili je bakterijska infekcija izmaknula nadzoru i proširila se (npr. na uho ili bronhe). Ako je posrijedi širenje infekcije, najčešće treba započeti antibiotsku terapiju.

Rani polazak u jaslice povezan je sa znatno češćim obolijevanjem djece (u prosjeku i do tri puta na mjesec). Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost obolijevanja pada na razinu učestalosti pobola djece koja ne pohađaju kolektiv. Nakon što trogodišnje dijete prvi put krene u vrtić, izloženo je jednoj do dvije epizode upala dišnih putova godišnje, a nakon dvije godine učestalost opada na razinu djece koja ne pohađaju kolektiv. Djeca koja imaju starijeg brata i sestru koji pohađaju vrtić bivaju imunizirani kod kuće, pa kad dođe vrijeme za njihov polazak u vrtić, rjeđe su bolesna i ranije razviju otpornost prema uzročnicima upale dišnih putova.

Upale dišnih putova češće se javljaju u gradovima, što se povezuje s većom koncentracijom djece, većim stupnjem onečišćenja zraka te prosječno duljim boravkom u zatvorenim prostorima. Uz to, djeca izložena pasivnom pušenju imaju dva-tri puta veću učestalost upala dišnih putova. Osobito su pogođena djeca koja imaju alergijski bronhitis jer je njihova sluznica zbog alergije manje otporna na nepovoljne činitelje iz okoliša (dim, infekcije).

Učestalost obolijevanja od upala dišnih putova ne smanjuje se ako dijete tijekom dana boravi kraće u vrtiću. Dakle, i djeca koja se odvedu u igraonicu na samo sat-dva jednako će često obolijevati kao i ona koja su u cjelodnevnom programu. Jedino u slučaju upala srednjeg uha dulji boravak u vrtiću ima za posljedicu veću učestalost, vjerojatno stoga što se dulje ne čisti nosna šupljina, što pridonosi nastanku upale uha.

Kako spriječiti bolesti dišnih putova?

Poznato je da su najzdravija djeca koja se po cijele dane igraju vani. U čemu je tajna njihova zdravlja?

Treba osigurati svjež i vlažan zrak

Bolesti dišnih putova najčešće su u jesen i zimu. Tada djeca uglavnom borave u zatvorenim, grijanim prostorijama. Sluznica dišnih putova izlučuje sluz u kojoj se nalaze zaštitna protutijela. Nakon što na sluznicu dospije bakterija, na nju se veže protutijelo i razori je. Na sluznici se, uronjene u sluzi, nalaze trepetljike koje je čiste gurajući sekret prema ustima. Pri prekomjernom grijanju suhi zrak posuši sluznicu dišnih putova: sluz se zgusne, nema protutijela, trepetljike (koje imaju ulogu čistača sluznice) se slijepe – čišćenje sluznice prestaje i ona postaje suha i ranjiva. Izlaskom na svjež i hladan zrak sluznica reagira i počinje pojačano lučiti sekret (djeci curi nos kad je zima, suze oči). Time se pojačava učinak čišćenja. Uz to, djeca se na otvorenom više kreću. Disanje i strujanje zraka u dišnim putovima je brže te se učinkovitije odstranjuju štetne čestice sa sluznice dišnih putova.

Treba se kretati

Uz probleme koje izaziva suh i topao zraka, boravak u zatvorenom prostoru povezan je s manje kretanja. Kretanjem (trčanje, rad) se ubrzava disanje, strujanje zraka postaje višestruko brže, a time i čišćenje dišnih putova. Istraživanja su pokazala i da umjerena tjelesna aktivnost potiče imunološki sustav.

Čistoća

Valja imati na umu da se većina upala dišnih putova širi rukama! Najopasnije je ući u prostoriju u kojoj boravi osoba koja pati od prehlade. Higijenske navike vrlo su važan činitelj u nastajanju infektivnih bolesti u dječjim kolektivima. Rjeđe pranje ruku (djeteta ili njegovatelja) nakon brisanja nosa, mijenjanja pelena, prije hranjenja ili priprave obroka statistički je značajno povezano s povećanom učestalosti respiratornih bolesti. Jednaka povezanost s akutnim upalama dišnih putova postoji i pri uporabi zajedničkog ručnika (umjesto papirnatih) te rjeđeg pranja posteljnog rublja – plahti (rjeđe od jednom na tjedan). Savjetuje se da svako dijete ima svoje posteljno rublje te da se nakon spavanja slaže tako da površina koja je bila u kontaktu s djetetom bude okrenuta prema unutra. Na taj način nema kontakta i mogućeg prijenosa bakterija s jedne plahte na drugu.

Kašalj

Kašalj je prirodni način odstranjivanja uzročnika podražaja sluznice dišnih putova. Nekoliko je tipova kašlja koje možemo lako razaznati i prema tome odrediti daljnje postupanje:

povremeno produktivno zakašljavanje – kratkotrajni kašalj uz vlažne hroptaje u prsima ili grlu

To je najčešći tip kašlja kod djece kojoj curi nos. Dijelom je uzrokovan podražajem sluznice upalom, ali i cijeđenjem sekreta iz nosa u ždrijelo i dušnik. Uobičajeno je opće stanje djeteta dobro. Savjetuje se čišćenje nosa i spavanje na povišenom položaju.

učestale salve suhog kašlja, dijete pocrveni u licu, ne može doći do zraka, ne čuju se hroptaji ili se u kašlju čuju fićuci

Kad se javi upala sluznice bronha, dolazi do njezina oticanja i sužavanja malenih ogranaka bronha. Tada su u naporu (i kod kašlja) znatno otežani brz protok zraka i iskašljavanje sekreta. Kašalj se pojačava kad je dijete u ležećem položaju. Opće stanje može biti teže poremećeno, san isprekidan, hranjenje otežano (apetit slab, povraćanje u kašlju). To je slika koja svakako zahtijeva pregled pedijatra. Nerijetko, u želji da pomognu djetetu, roditelji posegnu za nekim sirupom koji se nalaze u slobodnoj prodaji. No, potreban je oprez jer uzimanje sirupa koji potiče stvaranje sekreta može pogoršati kašalj s obzirom na to da se nakupljeni sekret ne može iskašljati i ostaje zarobljen u plućima. Najvažnije je pojačano uzimanje tekućine, čime se osigurava bolje vlaženje sluznice, i eventualno biljnog sirupa koji blago vlaži sluznicu i širi dišne putove (ogranke bronha).

Nekoliko riječi o streptokoknim upalama ždrijela

Djeca nerijetko obolijevaju od gnojne angine i šarlaha. Uzročnik je bakterija beta hemolitički streptokok skupine A. Prije desetak godina te su bolesti bile povezane s reumatskom groznicom, koja se javljala kao komplikacija streptokokne bolesti. Pronalaskom antibiotika i unaprjeđenjem zdravstvene zaštite praktički su iščezle navedene komplikacije. Čini se da je i sama bakterija promijenila svoja obilježja, što je također pridonijelo općem nestanku opisanih komplikacija, koje su u pravilu bile vrlo teške (upala zglobova, srca, mozga i dr.). Stoga su se nekad nakon svake preboljele infekcije redovito provjeravali kontrolni bris ždrijela, sedimentacija, krvna slika i EKG. Danas je pristup znatno promijenjen. Svaka upala praćena simptomima bolesti liječi se antibiotikom.

Smatra se da već nakon 48 sati od početka terapije bolesnik više nije zarazan. Kontrolni bris ždrijela treba raditi samo u slučajevima ponavljajućih infekcija ili većeg broja oboljelih u kolektivu. Naime, svaka streptokokna bolest mora se prijaviti mjerodavnoj epidemiološkoj službi. Kad se ispune određeni uvjeti (broj oboljelih), u kolektiv dolazi epidemiološki tim i, prema točno definiranim pravilima, provodi protuepidemijske mjere. Najčešće se i djeci i zaposlenicima uzimaju brisevi ždrijela. Na osnovi dobivenih nalaza odlučuje se hoće li terapiju dobivati samo djeca s pozitivnim nalazom brisa ili će pak antibiotik preventivno popiti sva djeca u skupini. No, ostao je strah od infekcije ovom bakterijom, pa osoblje vrtića katkad upućuju djecu na vađenje brisa ždrijela. Takav pokušaj osuđen je, pak, na neuspjeh jer se samo istodobnim obuhvaćanjem cijele skupine ugrožene djece mogu provesti protuepidemijske mjere. Jednostavnije rečeno, jedno dijete će doći liječniku danas, nalaz brisa će za tri dana biti uredan, ali je u međuvremenu mogao dobiti bakteriju od djeteta kojem će se bolest dijagnosticirati tek dan ili dva poslije. Stoga voditeljice zdravstvene skrbi u vrtićima trebaju usko surađivati s mjerodavnom epidemiološkom službom. Preporučuje se da dijete prije uzimanja brisa ne pere zube jer zubna pasta može umrtviti bakterije s površine sluznice i one neće porasti u laboratoriju. Katkad se u brisu ždrijela pronađe streptokok, a da nema znakova bolesti (dijete je dobro, nema upale ždrijela). Tada govorimo o kliconoštvu. Ono se u pravilu ne liječi, a dijete može u kolektiv jer se ne smatra zaraznim.

I na kraju jedan savjet. Djeca koja se liječe od streptokokne upale trebala bi nakon pet dana uzimanja antibiotika promijeniti četkicu za zube. U suprotnom, postoji velika vjerojatnost da će nakon prestanka terapije na četkici eventualno zaostala bakterija ponovno pronaći svoj put do djetetova ždrijela.

Subglotični laringitis

Što je subglotični laringitis?

Riječ je o skupini simptoma najčešće uzrokovanih virusnom infekcijom sluznice glasnica i dušnika. Kao posljedica upale nastaju otok sluznice i suženje dišnog puta. Javlja se promuklost, a prolaskom zraka kroz suženi dio izazivaju se vibracije okolnih struktura koje se čuju kao grubo ”struganje” prilikom disanja, kašljanja ili plakanja.

Najčešće se javlja ujesen i u proljeće.
Nakon što je dijete mirno zaspalo, budi se prestrašeno, promuklo kašlje i lovi zrak.
Najčešće nema vrućicu ili mu je tjelesna temperatura samo blago povišena.

Kako pomoći djetetu sa subglotičnim laringitisom?

Ostanite smireni, vaša mirnoća pomoći će djetetu. Strah će, naprotiv, dodatno uznemiriti dijete i pogoršati njegovo opće stanje.

1. Govorite djetetu polagano i smireno.
2. Postavite ga u udoban položaj, s povišenim gornjim dijelom tijela (preporučujemo da vam sjedi u krilu).
3. Odnesite dijete na 20–30 minuta u zamagljenu prostoriju (kupaonicu u kojoj ste pustili vrući tuš, kuhinju u kojoj vrije voda ili kamilica) i zatvorite vrata. Ako u sobi imate ovlaživač zraka, uključite ga.<
4. Odjenite dijete i iznesite ga na svjež zrak 30–60 minuta.
5. Dajte mu prohladne napitke.
6. Razapnite iznad krevetića vlažnu plahtu, povisite uzglavlje. Ako posjedujete ovlaživač, postavite ga ispod plahte.
7. Ako je nos neprohodan, očistite ga fiziološkom otopinom i ukapajte kapi za nos.
8. Ako dijete ima visoku temperaturu, dajte mu paracetamol. Acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol) treba izbjegavati.
9. Ograničite tjelesnu aktivnost djeteta.
10. Osim lijekova za snižavanje temperature, nemojte davati nikakve druge lijekove bez savjeta liječnika.

Plač djeteta dobar je znak. Dijete koje plače može disati!

Kada treba zatražiti liječničku pomoć?

1. U slučaju da dijete otežano diše i tijekom mirovanja.
2. Dijete ”lovi” zrak (podignuta brada, otvorena usta, raširene nosnice, izraženo korištenje mišićja vrata, prsišta i trbuha pri disanju).
3. Jako je nemirno i pokušava pronaći položaj u kojem bi mu bilo lakše disati.
4. Ne plače i odbija proizvesti bilo kakav zvuk.
5. Boja kože djeteta je blijeda ili plavkasta.
6. Žali se na jaku grlobolju (odbija progutati gutljaj tekućine, bolno ”tuli”).
7. Ne može držati glavu pognutu naprijed na prsa.
8. Ima vrućicu veću od 38,5oC.
9. U slučaju da je djetetu ubrzano bilo (više od 160 otkucaja u minuti).
10. Ako izgubi svijest.
11. Ako izgleda vrlo bolesno, bez obzira na stupanj teškoća s disanjem.
12. Ako ste kao roditelj jako zastrašeni.

Treća mandula Adenoidne vegetacije

Što je to?

Na krovu nosnog ždrijela kod svakog se djeteta već od rođenja razvija nakupina limfnog tkiva koju nazivamo faringealnom tonzilom (ili trećom mandulom). Velik broj uzročnika upala ulazi u organizam preko nosa, što dovodi do bujanja treće mandule. U neke djece, katkad i zbog nasljedne sklonosti, može doći do pretjerana povećanja tog tkiva, i tada govorimo o adenoidnim vegetacijama, a katkad se javlja i kronična upala.

Koje smetnje može imati dijete?

Otežano i čujno disanje, disanje na usta

Kada posumnjati da je otežano disanje na nos uzrokovano adenoidnim vegetacijama?

Otežano disanje i onda kad dijete nije prehlađeno i kad nema iscjetka iz nosa, otvorena usta tijekom fizičke aktivnosti, čujno i šumno disanje noću, svakako zahtijevaju provjeru liječnika. Katkad se javljaju i nepravilnosti u ritmu disanja. Neka djeca noću imaju otvorena usta, iako dišu na nos, što je jednostavno provjeriti malim zrcalom.

2. Upale srednjeg uha i nagluhost

Upale srednjeg uha vrlo su česte u djetinjstvu. Važno je znati da svaku upalu uha prati i nagluhost različita stupnja. Stoga roditeljima djece koja imaju česte upale uha preporučujemo da obrate pozornost na sluh djeteta. Čest uzrok upalama srednjeg uha je bolesna treća mandula.

3. Promjene u glasu i poremećaji u razvoju govora

Adenoidne vegetacije smanjuju i mijenjaju rezonantni prostor u kojem se stvara glas, pa stoga govor može poprimiti nosni prizvuk. U slučaju da su kod djeteta do treće godine života prisutne dulje značajne smetnje sluha, moguće su i smetnje u razvoju govora. Neki stručnjaci povezuju ranije smetnje u slušanju s kasnijim smetnjama u čitanju i pisanju.

Kakvo je liječenje potrebno?

Ako je treća mandula velika ili ako postoje pouzdani znakovi kronične upale, a smetnje koje dijete ima su značajne i dugotrajne, nužna je operacija – tzv. adenotomija (odstranjenje treće mandule).

Operacija se često može odgoditi ili čak izbjeći ispravnim konzervativnim liječenjem. Sluzavi sekret koji se katkad zadržava u stražnjem dijelu nosa ili u nosnom ždrijelu nemoguće je odstraniti i u djeteta koje zna ispuhivati nos, no može ga se razrijediti i ”pogurati”, tako da ga ispljune ili proguta. To se najučinkovitije provodi uštrcavanjem fiziološke otopine (0,9% NaCl) u nos ili spreja izotonične otopine koji se može kupiti u ljekarni.

Specijalist će odlučiti kad i koliko dugo liječiti dijete konzervativno, a kad je nužna operativna terapija.

Zaključak

Svako dijete ima treću mandulu, koja se počinje razvijati ubrzo nakon rođenja. Kod neke djece zbog veličine ili kronične upale može se javiti niz smetnji. Liječenje valja provoditi i konzervativno, a odluku o operativnom liječenju valja prepustiti specijalistu otorinolaringologu.

Upala srednjeg uha i sekretorna upala uha

Što je to?

Smatra se da svako treće dijete do treće godine života preboli najmanje tri upale uha, odnosno većina djece preboli barem jednu upalu uha u prvoj godini života. U pravilu su povezane s nosnim smetnjama (prehlada, sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos).Postoje dva oblika upale srednjeg uha, koji mogu zahvatiti ili samo jedno ili oba uha:

akutna upala (otitis media acuta) – znakovi su bol i povišena temperatura, dijete je plačljivo i nervozno, nemirno spava, a česte su i probavne smetnje. U srednjem uhu postoji tekućina, a ako bubnjić pukne, pojavljuje se iscjedak iz uha.
sekretorna upala (otitis media secretoria) –u šupljini srednjeg uha postoji tekući sadržaj različite gustoće koji nije upaljen (stoga obično izostanu bol i opći znakovi bolesti).

Kako smanjiti učestalost upala uha?

perite svoje i djetetove ruke uvijek nakon ispuhivanja nosa
koristite se jednokratnim rupčićima
povremeno, a redovito navečer, isperite nosić fiziološkom otopinom u poluležećem položaju, pa i onda kad je dijete zdravo
ako je ikako moguće, dojite dijete barem četiri ili šest mjeseci
pri hranjenju ili pijenju iz bočice uspravite dijete – ne ostavljajte ga s bočicom u krevetu u ležećem položaju
dokazano je da boravak u zadimljenim prostorijama povećava učestalost upale uha
pokušajte dijete smjestiti u manju skupinu djece

Povišena tjelesna temperatura

Kada mjeriti temperaturu?

Uvijek kad se dijete čini toplim, kad je mirnije, plačljivo, slabijeg apetita ili kad postoje drugi znaci bolesti (povraćanje, proljev, kašalj, osip ili drugo) treba izmjeriti tjelesnu temperaturu. Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno! Primjerice, djeca s visokim temperaturama imaju hladne okrajine i čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature. Visoke vrućice mogu dovesti do neželjenih posljedica kao što su dehidracija (tijekom vrućice potreba za tekućinom povećava se dva-tri puta). Najbolji znak manjka tekućine je suhoće usnica i jezika, koji postaje bijel.

Kako mjeriti temperaturu?

Kod djece do godine dana preporučuje se mjeriti temperaturu rektalno (u guzi) stavljanjem užeg dijela toplomjera (gdje se nalazi živa) oko 2 cm u otvor debelog crijeva. Toplomjer se drži dokle god živa raste (obično dvije-tri minute). Kod veće djece uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, a potom se nadlaktica prisloni uz tijelo. Mjerenje traje 10 minuta. Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,50 C, a pod rukom do 37.0 C.

Kada i kako snižavati povišenu tjelesnu temperaturu?

Povišena temperatura jedan je od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije. Stoga se preporučuje snižavati je tek kad poraste iznad 380 C pod pazuhom, odnosno 38,50 C rektalno. Točnije, suvremene preporuke su snižavati temperaturu kad dijete pokazuje znakove klonulosti i promjene raspoloženja. Tako djetetu koje veselo trčkara i ima 390 C nije nužno dati lijek, a treba ga dati umornom i plačljivom djeteta s tek neznatno povišenom temperaturom.

Temperatura se može snižavati lijekovima i hlađenjem. Od lijekova su najpogodniji i najmanje štetni paracetamol (u obliku sirupa ili čepića) i ibuprofen, pri čemu se treba strogo pridržavati uputa o količinama koje se mogu dati. Ako se primijeti da dijete ima visoku temperaturu, treba ga odmah razodjenuti i dati mu lijek za snižavanje temperature.

Prostorija u kojoj dijete boravi treba biti rashlađena i valja ga što laganije odjenuti kako bi se omogućila postupna predaja tjelesne temperature u okolinu. Nakon davanja lijeka za snižavanje vrućice, preporučuje se pričekati dvadesetak minuta prije negoli dijete počnemo hladiti tuširanjem ili kupanjem u kadici. U tom će razdoblju lijek za snižavanje temperature zakočiti centar za drhtanje. Naime, drhtanje je iznimno moćan način podizanja tjelesne temperature i može se dogoditi da prilikom drhtanja zbog osjećaja hladnoće kupke tjelesna temperatura poraste za jedan do dva stupnja umjesto očekivanog pada! Najpogodnije je napuniti kadicu vodom čija je temperatura oko 370 C (dva-tri stupnja niže od temperature tijela) i pustiti da se dijete u njoj igra oko 20 minuta i polagano hladi. Trljanje alkoholom se ne preporučuje (naglo hladi površinu kože, krvne žile u koži se suze i daljnje hlađenje je slabije, jedan dio alkohola prodire u organizamudisanjem alkoholne pare ili kroz kožu). Vrlo je korisno nakon kupanja omotati dijete u pelenu ili ručnik namočen u vodu sobne temperature (odstajala voda) i to povremeno mijenjati. Postupak snižavanja temperature ponavljati dokle god je potrebno. Kako dijete treba mnogo više tekućine, vrlo je važno davati mu čaj, sok ili vodu sobne temperature. Tek potom treba zatražiti liječničku pomoć.

Kada se treba neodložno javiti liječniku?

Kod starije djece, ako je temperatura viša od 400 C, preporučuje se istoga dana potražiti liječničku pomoć jer to može biti znakom težih bakterijskih infekcija. Tresavice (jako drhtanje) u vrijeme porasta temperature i/ili loše opće stanje djeteta svakako nalažu neodložan posjet pedijatru. Tijekom prijevoza do liječnika dijete ne treba utopliti.

Autor: doc.dr.sc. Milivoj Jovančević, primarijus

Skini članak u PDF formatu (5.4 MB)

« Pogledajte ostale aktualnosti