Zaigranost ili poremećaj ponašanja

Djetetova energičnost, brbljavost ili pak tvrdoglavost ne znače uvijek da je riječ o poremećaju ponašanja, tj. hiperaktivnom poremećaju. Ponašanja koja nas podsjećaju na simptome hiperaktivnog poremećaja pojavljuju se i u specifičnim situacijama – kada je dijete umorno, gladno, kada mu je dosadno, kada je razdražljivo, tjeskobno ili uzbuđeno, ili kada prolazi kroz velike promjene.

ADHD ( poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj) razvojni je poremećaj čiji simptomi se mogu svrstati u tri skupine: simptomi nepažnje, impulzivnost, hiperaktivnost. Pojavljuje se u 3 – 5 % djece i dva je puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Uzrok nije točno određen, no mogući faktori koji utječu na nastanak ovog poremećaja su genetski čimbenici, promjene u metabolizmu mozga, oštećenja mozga, socijalni poremećaji i emotivni problemi. Osim toga, pušenje majki tokom trudnoće povećava rizik za ovaj poremećaj.

Kako prepoznati problem

ADHD poremećaj dijagnosticira se ako ponašanje djeteta odstupa od ponašanja njegovih vršnjakate je vidljivo u različitim okruženjima i narušava djetetovo normalno funkcioniranje. Poremećaj se javlja prije sedme godine i dijagnosticira se tek kada se simptomi kontinuirano zamjećuju najmanje šest mjeseci. Trajanje poremećaja je različito. U nekim slučajevima svi simptomi nestanu u pubertetu, a u drugim slučajevima hiperaktivnost prestaje dok poremećaji pažnje i impulzivnost ostaju i u odrasloj dobi. Također ima slučajeva u kojima svi simptomi ostanu i u odrasloj dobi.

ADHD poremećaj do izražaja najviše dolazi kada dijete krene u školu. Ono je suočeno sa nepoznatom situacijom. Dolazi u novo okruženje, od njega se očekuje veća odgovornost i mogućnost funkcioniranja u grupi. Odjednom dijete mora dugo sjediti, a od njega se traže razdoblja koncentracije u trajanju od 1 do 2 školska sata. Zbog nedostatka mogućnosti kretanja, djeca postaju nemirna. Osim toga ona još nisu naučila usredotočiti svoju pažnju, neka sanjare i zaboravljiva su. Hiperaktivna djeca često počinju zaostajati za razredom, stvaraju probleme učiteljima, ne mogu se koncentrirati na zadatke i smetaju drugim učenicima. To često dovodi do neuspjeha i osjećaja manje vrijednosti.

Djeca sa poremećajem pažnje ne posvećuju pažnju detaljima, zaboravljiva su, osjetljiva na vanjske podražaje koji ih lako ometaju, rade pogreške zbog nemara, ne prate upute, odsutna su i ne organizirana. Ne mogu dugo zadržati koncentraciju zbog čega često imaju problema sa učenjem i postizanjem dobrih rezultata u školi. Često imaju potrebne sposobnosti za savladavanje zadataka, ali unatoč tome s poteškoćama usvajaju praktične i motoričke vještine, jer ne mogu zadržati pažnju dovoljno dugo da bi uspjeli usvojiti vještinu. Impulzivnost se manifestira kroz reagiranje bez razmišljanja o posljedicama, često prekidanje i ometanje drugih, burne reakcije koje nisu promišljene, nametanje, prekidanje razgovora, prebacivanje s jedne na drugu aktivnost. Slijedeća važna karakteristika je hiperaktivnost. Djeca se vrpolje, meškolje, ne mogu dugo ostati na istome mjestu, uvijek su u pokretu, puno pričaju, neumorni su, nemirni i glasni. Hiperaktivna djeca izrazito su nestrpljiva i ne slušaju roditelje ni učitelje.

Pohvalama do uspjeha

Odgoj hiperaktivnog djeteta pravi je izazov. Od roditelja se traži strpljenje, volja da pomognu djetetu, te ujednačene odgojne metode. Od velike su pomoći savjeti stručnjaka koji će svakom roditelju dati smjernice za odgoj i ponašanje. Dijete mora jasno znati kakvo ponašanje se od njega očekuje, a svaki pomak na bolje treba pohvaliti i nagraditi, neposredno nakon pozitivnog ponašanja. Nepoželjno ponašanje najbolje je ignorirati jer je ono često samo način privlačenja pažnje.

Hiperaktivna djeca vole rutinu, strukturu i predvidljivost, stoga je potrebno napraviti točan raspored njihovih aktivnosti koji će im pomoći da usvoje dobre navike. S djetetom treba razgovarati smireno, ali odlučno, te usmjeriti njegovu pažnju tako da ga gledamo u oči ili mu držimo ruke na ramenima dok pričamo sa njim. Drastična promjena ponašanja nije moguća, svi pomaci događaju se postupno,a da bi se ostvarili, i roditelji i dijete trebaju uložiti puno vremena i truda. Osim toga, nužna je suradnja roditelja, učitelja i pedijatara jer ne treba u svakom nepažljivom, razdražljivom i zanesenom djetetu liječenje. Možda je dijete još zaigrano, temperamentno, živahno, puno sanjari. Stoga je postavljanje dijagnoze vrlo delikatan zadatak za liječnika koji ima jasne dijagnostičke kriterije kako bi se utvrdilo je li dijete samo zaigrano ili mu doista treba pomoć.

Prirodna pomoć

Sposobnost koncentracije stvara hiperaktivnoj djeci velike probleme. No ona se može poticati na razne načine. Samo odmoreno dijete i ono koje ima dovoljno vremena za aktivnosti koje ga vesele imat će zadovoljavajuću sposobnost koncentracije. Vrlo je važno paziti da se dijete dovoljno kreće i pravilno hrani. Pravilna prehrana podrazumijeva puno tekućine, puno voća i povrća kako bi se organizmu osigurala potreban količina vitamina, minerala (prije svega magnezija koji smiruje živce, te cinka koji u mozgu ima vrlo važne funkcije, npr. prijenos signala između živčanih stanica i vlakana).

U djetetov jelovnik treba uključiti integralne proizvode te mliječne prerađevine kako bi dječji organizam dobio dovoljnu količinu kalcija. No od posebne važnosti je osigurati dovoljne količine omega-3 i omega-6 masnih kiselina koje su važne za razvoj i učinkovitost mozga. Mozak se sastoji od 60 posto masnoća, dok je udio esencijalnih masnih kiselina u membranama živčanih stanica 20 posto. Kako je riječ o tvarima koje naš organizam ne može sam proizvoditi, potrebno ih je osigurati prehranom.

Izvor: magazin “Vita”

« Pogledajte ostale aktualnosti